U sklopu projekta “Evaluacija prikladnosti otpornih sorata (PIWI) za ekološko i održivo vinogradarstvo u RH” 13. studenog 2025. održana je radionica za proizvođače s kušanjem vina PIWI sorata na kojoj u svojstvu proizvođača i projektnih partnera, sudjelovali predstavnici tvrtki Krauthaker d.o.o. (Petar Lukić), Galić d.o.o. (Anita Matijević), OPG Soldo Vina (Gojko i Mirko Soldo), OPG CHRESNO (Miroslav Slaviček i Ivona Buri Slaviček), OPG Orsag (Edo Orsag), OPG Kraljić (Ozren Kraljić), Bolfan Vinski vrh, d.o.o (Branimir Puškadija), Vinum Academicum d.o.o. (Josip Mesić), Eno Expert (Miodrag Hruškar) te stručnjaci s Agronomskog fakulteta, Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo – Jasminka Karoglan Kontić (voditeljica projekta), Ana Jeromel i Edi Maletić (voditelji radionice), Domagoj Stupić, Zvjezdana Marković, Iva Šikuten, Ana Marija Jagatić Korenika i Marko Karoglan.
Kušali smo 21 vino (od 15 PIWI sorata) proizvedeno kod različitih partnera, proizvođača grožđa i vina, i na pokušalištu Agronomskog fakulteta – „Jazbina“. Bila je to prigoda da razmijenimo iskustva iz vinograda i podruma te komentiramo senzorna svojstva ponuđenih vina i enološki potencijal svake sorte. U ugodnoj atmosferi vodila se konstruktivna rasprava iz koje su proizašli brojni korisni uvidi, a u nastavku su sažeti glavni zaključci i zapažanja sudionika.
Kušanje smo započeli stri uzorka Johannitera – dva iz berbe 2025. i jedan iz berbe 2024. Sve su to bila harmonična, svježa bijela vina, ugodne kiselosti i aromatskog profila (voćno- jabuka). Po mnogim svojstvima podsjećaju na vina Rizlinga rajnskog, koji mu je jedan od roditelja, a osobito je karakterističan razvoj tipičnih petrolejske nota u uzorcima starijih godišta.
Iskustva s otpornošću na bolesti se razlikuju, tako na području Kutjeva najčešće nema problema s botritisom, iako su u kišnim godinama može pojaviti trulež. U Zagorju je primijećena pojava rane plamenjače, zbog čega treba obratiti pozornost na provođenje zaštite u vremenu do cvatnje, dok u Podravini, u sustavu ekološke zaštite, temeljene uglavnom na bakrenim i sumpornim preparatima, nije bilo problema s bolesti.
Sorta je inače vrlo rodna, tako je ove godine u Kutjevu postignut prinos od 17 t/ha uz opterećenje od svega 10 pupova/trsu.
Solaris, jedna od najpoznatijih i u Hrvatskoj najraširenijih bijelih sorta, predstavljena je također s tri uzorka. Bila su to vina visoke alkoholne jakosti, od 13 do 15 vol%, ali u isto vrijeme i s naglašenom ukupnom kiselošću, od oko 7 g/L. Jedan uzorak imao je ostatak šećera na granici polusuhog i poluslatkog vina te se bojom i ostalim karakteristikama približavao predikatnim vinima.
Svi su se složili kako se radi o sorti vrlo ranog dozrijevanja, koja je u ovoj godini kod nekih partnera ubrana u prvoj polovici kolovoza, a navodio se i podatak da je berba 2024. na području Iloka, obavljena polovicom srpnja. To dovodi do nakupljanja visokog sadržaja šećera, no sposobnost zadržavanja više kiselosti vinima ove sorte ipak daje ugodnu svježinu i unatoč visokom alkoholu, koji u vinu ne dominira. Prema kušanim uzorcima, uz prikladnu tehnologiju proizvodnje, od Solarisa se mogu proizvesti vina s „prekrasnim tiolnim mirisima“. Bilo je mišljenja da je sorta prerana za naša vinogradarska područja, no, partneri iz Podravine imaju odlična iskustva s ovom sortom te zbog kvalitete vina i reakcije potrošača planiraju širenje površina i u budućnosti.
Navodili su se primjeri iz „novih“ vinogradarskih zemalja, poput Švedske, Danske ili Velike Britanije, gdje je upravo Solaris sorta koja, zbog rane dobi dozrijevanja, zauzima najveće površine, a vina na tržištu postižu visoke cijene. Zaključeno je da bi se u našim uvjetima, Solaris također mogao širiti na manje tipična vinogradarska područja (na granici gorske Hrvatske) ili pak na lošije vinogradarske položaje, gdje bi s obzirom na rano dozrijevanje mogao dati dobru kakvoću, uz umjereniju alkoholnu jakost.
Vino Sauvignon Rytosa iz Kutjeva imalo je nižu koncentraciju alkohola, oko 11 % vol., ugodnu kiselost i ostatak neprevrelog šećera. Sudionici radionice u vinima su detektirali herbalne note među kojima i fine arome mente koje „hlade“ te su zaključili da sorta ima dobar kvalitativni potencijal. Od vinogradarskih podataka, navodila se nešto veća osjetljivost na sivu plijesan zbog jako zbijenih grozdova.
Sauvignier Gris sorta je za koju smo zaključili da ima potencijal, no da u tehnologiji u vinogradu, kao ni tehnologiji prerade još uvije nismo pronašli optimalno rješenje. U vinogradu sorta je vrlo lijepih grozdova, ružičastih bobica s nešto tvrđom kožicom i odlične rodnosti. Jako je sklona zametanju grozdova na zapercima („na svakom zaperku zameće grozd“). To nepotrebno iscrpljuje trs pa je primijećeno da u godinama s niskom razinom oborina može uzrokovati probleme sa sušom. U tom smislu, bilo bi poželjno više pažnje posvetiti zahvatima zelenog reza tijekom vegetacije te odstraniti nepotrebnu zelenu masu i reducirati lisnu površinu, što bi moglo utjecati i na kasnije dozrijevanje i niže šećere u moštu.
U podrumu, Sauvignier Gris ima slabiji randman, sporije se taloži i sklon je pojavi reduktivnih aroma u fermentaciji (često se primjećuje i kod drugih PIWI sorata). Vino redovite berbe nije posebno oduševilo, no dojam je da sorta ima potencijal. Spominjala se i potreba maceracije jer se očekuje da bi se na taj način poboljšao aromatski profil vina i eventualno dobile arome koje potječu od Traminca, koji je „djed“ ovoj sorti. Kušali smo i pjenušac, ružičaste boje, ugodne svježine i s malim ostatkom šećera. Opći dojam je da je sorta prikladna za proizvodnju pjenušaca te da i ovdje ima prostora za napredak u tehnologiji proizvodnje.
Floreal je sorta koja je bila odmak od svih ostalih kušanih vina i kod nekih je izmamila usklik „nešto je divlje u zraku“. Razlog tome je što se radi o sorti čiji je pedigree različit od ostalih sorata i, po broju oplemenjivačkih generacija, puno bliži „divljim predcima“ (Vitis muscadinia) od kojih je naslijedio gene za otpornost na bolesti. Sorta je zbog toga izvrsne otpornosti na bolesti no, tehnološki i senzorno dosta drugačija od ostalih PIWI sorata. Dozrijeva kasno, što joj može biti prednost. Sadrži puno pektina u bobici i ima debelu kožicu pa je u preradi potrebno primijeniti pektolitičke enzime i voditi računa o odgovarajućim bistrilima. Uzorak koji smo kušali imao je nižu koncentraciju alkohola, dosta „tanku“ boju i naglašenu aromu (odakle vjerojatno i ime Floreal) s primjetnom mineralnošću i gorčinom, ali po strukturi opet drugačija od ostalih sorata. Iako kiselost analitički nije bila osobito visoka, organoleptički je ipak bila naglašena, što može biti posljedica sastava organskih kiselina, u kojem je vjerojatno visok udio jabučne kiseline. U konačnoj ocjeni sudionici su se razišli pa je dio bio stava da takva vina ne bi izabrali piti, dok su drugi smatrali da su vina doduše drugačija od drugih, ali da su ipak vrlo zanimljiva. Postavilo se i pitanje kako bi se takva vina prihvaćala za tržište te za kakve bi prigode i uz kakvu hranu vino bilo prikladno.
Fleuretai i Soreli dvije su talijanske sorte, nastale od istog roditeljskog para (pa su „rođene sestre“), a često se i vinificiraju zajedno. Uzorak Fleuretaia niže je alkoholne jakosti, laganijeg tijela i umjerene kiselosti te je dojam da mu nedostaje svježine. Sorta je inače visoke rodnosti i nešto kasnijeg dozrijevanja. Ima rastresit grozd pa je dobre otpornosti i na botritis. Soreli je sudionicima radionice bi zanimljiviji zbog ugodne arome, ali je zbog nešto niže kiselosti vino je bilo pomalo tupo pa bi trebalo poraditi na boljem definiranju roka berbe. Inače, vina obje sorte nemaju izraženi potencijal dozrijevanja te ih treba konzumirati kao mlada.
Calardis blanc sorta je neštokasnijeg dozrijevanja, vrlo visoke rodnosti(ove godine na području Kutjeva čak i do 5 kg/trsu), ali nižih koncentracija alkohola, što može biti zanimljivo jer većina drugih PIWI sorata nakuplja visoke šećere što daje visoku alkoholnu jakost. U uzorku koji smo kušali bili su dosta naglašeni tanini pa je to neke podsjetilo na vina Graševine iz 80-tih godina koje su se prešale u starijim tipovima preša. Aroma je bila voćna, a kušači su posebno apostrofirali miris na breskvu.
Mucaris je izazvao pozitivne reakcije svojom intenzivnom muškatnom aromom u kojoj dominira kruška, ali i slasti i „svježinom“. Uzorak koji smo kušali je bio bez ostatka šećera pa se povela rasprava bi li kvaliteti vina, obzirom na naglašenu aromu, doprinio ostatak šećera. Kako se radilo o vinu iz ekološkog uzgoja, gdje je teško sačuvati stabilnost vina s ostatkom šećera zbog ograničenja u uporabi enoloških sredstava, Muscaris se proizvodi kao suho vino, iako bi mu i ostatak šećera vjerojatno lijepo pristajao. Prema iskustvu proizvođača iz Podravine, vina ove sorte najbolja su nakon godinu dana odležavanja. Inače, u vinogradu je sorta dosta zahtjevna zbog velike bujnosti i „čupavog“ rasta. Slabo prianja uz armaturu pa ga vjetar lako izvuče iz pomoćnih žica. Potrebno ga je više puta plijeviti, a zahtjeva dosta pažnje i pri provođenju drugih zahvata zelenog reza. Na bolesti je jako otporan.
Potom su na redu bila dva vina od mješavine sorata. Prvo je bila mješavina Cabernet blanc i Muskaris, a potom Bianca i Pölöskei Muskotály. Bianca je jedna od starijih PIWi sorata, nastala u Mađarskoj gdje se i uzgaja na većim površinama. U Kutjevo je došla kao sorta koja bi trebala biti slična Graševini, ali otporna. Rano kreće s vegetacijom, dobre je otpornosti prema bolestima, no u nekim godinama tamo zna biti problema s erinozom i akarinozom. Iako kod nas nije primijećena pojava sojeva plamenjače koje bi prevladali rezistentnost, ova pojava je uočena kod sorte Bianca u nekim drugim zemljama pa su voditelji radionice posebno napomenuli da kod svih PIWI sorarata, bez obzira na njihovu otpornost i činjenicu da bi se u nekim godinama mogle uzgajati bez ikakve zaštite, za sprječavanje pojave rezistentnih sojeva bolesti, potrebno je obaviti barem dva do tri tretiranja s fungicidima. Sorta Pölöskei Muskotály također je mađarska sorta, ali prvenstveno stolna. Ove dvije sorte dale su lijepo, „pikantno“ vino (neki su u njemu osjetili kurkumu), možda malo teže u aftertastu, a za bolju harmoničnosti vina ipak je nedostajala nešto viša kiselost.
Vino Hibernala istaklo se aromom u kojoj dominiraju tiolni spojevi pa je, osobito na prvi dojam, ta aroma djelovala i previše naglašeno, čak i na granici prema negativnom (reduktivno), a što je u skladu i sa rezultatima kemijske analize gdje su koncentracije pojedinih spojeva iz te skupine bile značajno više ( i do 50%) u usporedbi s drugim PIWI vinima. Neke je podsjetilo na aromu iz prethodno kušanog uzorka Floreala, dok su drugi komentirali da u aromi osjećaju početak petrolejskih nota tipičnih za Rizling rajnski. Sorta je inače dobre otpornosti na bolesti.
Time smo završili kušanje bijelih vina, koja su na radionici brojem značajno nadmašila crna vina. Od crnih sorata kušali smo Merlot Khorus, Cabernet Cortis i Accent.
Merlot Khorus, sorta je čiji je roditelj svjetski poznata sorta Melot pa je rasprava često išla ka njihovoj međusobnoj usporedbi. Opći dojam je da se radi o vinu s odličnim potencijalom za dozrijevanje. Bilo je dosta trpko, jer se još uvijek radi o mladom vinu, pa su neki to povezali sa Cabernet Francom, koji je roditelj Merlotu, pa tako „djed“ Merlot Khorusu. Aromatski je bilo slično Merlotu pa je zaključak bio da bi se s njim bez problema mogao vinificirati u značajnijem udjelu, a da se ne naruši prepoznatljivost Merlota u vinu.
Cabernet Cortis bio je favorit među crnim sortama, a tu je svoju poziciju i zadržao nakon kušanja. Ponuđena su četiri uzorka. Najprije smo kušali dva ružičasta (rosé) vina, koji su se bojom dosta razlikovali. Prvi uzorak, iz Zagorja, imao je nešto intenzivniju ružičastu boju te je komentar proizvođača bio da je unatoč brzoj preradi kod ove sorte dosta teško postići nježniju boju, što bi po općem sudu bilo poželjno u ovakvom tipu vina. Vino je također bilo (pre) naglašene kiselosti (oko 8,5 g/L), te je u raspravi zaključeno da je zadržavanje više razine kiselosti uz visok sadržaj šećera, sortna karakteristika, ali i karakteristika više drugih PIWI sorata, među kojima smo već spominjali Solaris. Kušali smo još jedan rosé iz Podravine koji je bojom bio nježniji i bliži losos/narančastoj nijansi, što je izazvalo podijeljena mišljenja. Po riječima proizvođača kao takvo ima među potrošačima dosta poklonika. Oba uzorka crnog vina, jedan iz Zagorja, a drugi iz Kutjeva, gdje je ova sorta i u ranijim berbama pokazala vrlo visok potencijal, potvrdila su da je Cabernet Cortis sorta prikladna za proizvodnju „ozbiljnijih“ crnih vina, visokih alkohola, ali još uvijek dobre kiselosti, intenzivne boje i za ovu sortu tipične arome crnog ribiza.
Zadnje vino bio je od sorte Accent. Već pri razlijevanju uzorka u čaši vidjela se njegova glavna karakteristika, izrazito intenzivna boja zbog koje se smatra jedinim bojadiserom među PIWI sorata. Na prvu je imao lijepu aromu, no kasnije ona postaje previše herbalna. Opći dojam je da je sorta dobra za popravak boje, no da ju baš i ne krase neke druge kvalitete koje bi opravdale samostalnu vinifikaciju.
Radionica je pokazala koliko su PIWI sorte raznolike — od vrlo ranih poput Solarisa do kasnih poput Floreala, te od aromatski izraženih Muscarisa i Hibernala do sortno tipičnih crnih poput Cabernet Cortisa. Rasprava je potvrdila da svaka sorta ima svoje specifične izazove, ali i pozitivne karakteristike te da je daljnji rad na prilagodbi tehnologije u vinogradu i podrumu nužan kako bi se njihov puni kvalitativni potencijal u potpunosti iskazao.Unatoč razlikama, sve one otvaraju nove mogućnosti za održiviju proizvodnju vina uz manju potrebu za sredstvima za zaštitu bilja.
Sudionici su radionicu ocijenili kao vrlo korisnu i poticajnu te se svi veselimo daljnjem zajedničkom radu na praćenju i evaluaciji PIWI sorata u našim vinogradarskim područjima. Vjerujemo da će iskustva i zaključci koje smo ovdje podijelili biti korisni i drugim proizvođačima i potrošačima koji prate ovaj blog i žele bolje upoznati potencijal PIWI sorata u Hrvatskoj.
